lutanja 2

utorak, 24.11.2015.

Ravna crta

Napisao sam ti da ...Ima tih dana. Kada ne bi trebala biti sama. Kada spušta se sumrak na predgrađe tvojih snova. I kad hodaš ulicom punom ljudi a ljudi nigdje nama. Kada zatvaraš oči pred istinom a istina je samo laž zapakirana u prozirni celofan.
Napisao sam ti da ... Ima tih dana. Ravnodušnih. Bezvoljnih. Tmurnih. Dana kada poželiš biti netko drugi. Daleko od drugih ljudi. Bez prijatelja. Ljubavnika. Bez riječi. U tišini svog malog skrivenog svemira.
Napisao sam ti da ...Ima tih dana kada podižeš ogradu oko sebe. Kada te svaka sitnica razjebe. I kada zaželiš da zaplačeš a suza niotkuda.
Dana koji nisu kao drugi dani. Teški poput olova. Bizarni i glupi. Kada osjećaje stavljaš na kušnju. Postavljaš pitanja na koja odgovore znaš.
Napisao sam ti da ... Ima tih dana kada cijeli svijet samo jedna je ravna crta. Crta gdje prestajemo biti ti i ja. Gdje se strahovi množe poput košmara.
Napisao sam da se bojiš.
Da slutiš tišinu.
Napisao sam ti da polako dolazimo do kraja jednog puta.
A tamo ... samo ravna je crta.

24.11.2015. u 18:22 • 9 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.